Hrana koju svakodnevno konzumiramo može znatno doprineti antioksidativnoj zaštiti organizma, što u velikoj meri može da utiče na kvalitet našeg života i može imati značajnu ulogu u kontroli hroničnih nezaraznih bolesti, koje, nažalost, uzimaju sve više maha. Za većinu populacije u razvijenim državama sveta životne namirnice koje se unose ishranom su glavni izvor antioksidanasa, dok su u državama u razvoju životne namirnice jedini izvor antioksidanasa.

Od jedinjenja koja pokazuju antioksidativne osobine u životnim namirnicama posebno se mogu istaći polifenolna jedinjenja i flavonoidi. Upravo oni, kada se unose hranom, zajedno sa antioksidansima koji se sintetišu u ljudskom organizmu vrše prevenciju oštećenja proteina, lipida i drugih biomolekula bitnih za naš metabolizam. Razna jedinjenja koja usled zagađenja vazduha, vode i hrane dođu do ljudskog organizma mogu znatno da smanje nivo antioksidanasa u našem organizmu. Nedostatak antioksidanasa usled smanjenog unosa putem hrane ili pojačanim uticajem prooksidanasa iz životne sredine može da dovede do razvoja mnogih hroničnih nezaraznih bolesti, kao što su dijabetes, bolesti srca i krvnih sudova, maligne bolesti itd.

Hrana za zdravlje krvnih sudova

Jedna od namirnica za koju se zna da poseduje antioksidativne osobine i pozitivan efekat na ljudski organizam jeste crveno vino. Crveno vino bilo je jedna od prvih životnih namirnica za koju je dokazano da poseduje antioksidativne osobine, ali i da povećava otpornost LDL holesterola na oksidaciju. Pored vina, pokazano je in vitro da oksidacija LDL holesterola može da se inhibira i brokolijem, sokom od grožđa, sojom, belim lukom, borovnicama i brusnicom. Upravo unos ovih namirnica može doprineti prevenciji oštećenja ćelija krvnih sudova i smanjiti mogućnost pojave kardiovaskularnih bolesti. Pored toga, antioksdiansi mogu da utiču i na dilataciju (opuštanje) krvnih sudova, čime se poboljšava protok krvi. U studijama sprovedenim na grupi ljudi pokazano je da vitamin C pozitivno utiče na dilataciju arterija.

Voće i povrće u borbi protiv tumora

Oštećenje ćelijskih regulatornih proteina i DNK u ćeliji može da dovede do razvoja karcinoma. Razlog za to su oksidativni procesi i antioksidansi iz hrane mogu da pomognu u zaštiti ćelija od pojave karcinoma. Analize antiproliferativnog efekta nekih namirnica pokazale su da one zaista poseduju te osobine. Tako genistein i ostali flavonoidi iz soje i proizvoda od nje su pokazali in vitro (istraživanje u epruveti, ne u živom organizmu) antiproliferativne osobine (osobinu da smanjuju razmnožavanje pojedinih sastojaka ćelijskog tkiva) kod ćelija karcinoma dojke. Još jedan prirodni ekstrakt, od brusnice i borovnice, pokazao je znatan antiproliferativni efekat in vitro na tumorskim ćelijama. Takođe je posmatran i unos voća i povrća u ishrani i mogućnost pojave razvoja maligniteta. Na osnovu obrađenih rezultata zaključeno je da nizak unos voća i povrća ishranom gotovo dva puta povećava rizik za nastanak karcinoma. Poređenja radi, ljudi u paleolitu su ishranom prosečno unosili čak 604 mg vitamina C i 33 mg alfa tokoferola (vitamina E), što je mnogo više nego što danas prosečno unosi stanovnik razvijenog dela sveta – od 77 do 109 mg vitamina C i 7-10 mg vitamina E.  

Važna je dobra ravnoteža

Do danas je otkriveno preko 4000 flavonoida iz biljnih izvora, a pored njih postoji i veliki broj jedinjenja koja nemaju flavonoidnu strukturu i poseduju antioksidativne osobine. Još je tridesetih godina prošlog veka bilo reči o tome da flavonoidi imaju važno mesto u ljudskoj ishrani. Mađarski nobelovac Albert Sent-Đerđi nazvao ih je vitaminom P. Upravo su različiti falvonoidi odgovorni za antioksidativne osobine različitih namirnica, a pored toga utiču i na neke enzimske sisteme u ljudskom organizmu kao i na smanjenje zgrušavanja krvi. Sinergistički (udruženi) efekat svih antioksidanasa koji se nalaze u hrani koju svakodnevno unosimo odgovoran je za održavanje zdravlja organizma. U jednoj studiji pokazan je znatno bolji efekat antioksidanasa iz voća i povrća u redukciji karcinoma pluća u odnosu na pojedinačne vitamine.  Često se događa da, kada se dostigne visok nivo antioksidanasa, dolazi do poremećaja balansa u organizmu i antioksidansi počinju da se ponašaju kao oksidansi pa je zato važna mera prilikom unosa antioksidanasa.

 

Uticaj sredine

U različitim namirnicama je zastupljena različita količina antioksidanasa, što utiče i na antioksidativnost tih namirnica. Tako je u grožđu raspored polifenolnih jedinjenja u tkivima različit. Pokožica je znatno bogatija flavonoidima nego pulpa bobice. Upravo zbog toga vino koje ima znatno slabije antioksidativne osobine to duguje činjenici da pokožica tokom procesa vrenja nije bila u kontaktu sa širom. Baš ta činjenica je postala veoma bitna kada se razmatra antioksidativna aktivnost i drugog voća. Na sadržaj antioksidanasa u voću mogu da utiču i faktori sredine, koji mogu da se razlikuju od godine do godine. Tako neki antioksidansi, kao što je resveratrol, nastaju u grožđu kao odbrambeni odgovor biljke na gljivice i UV zračenje. Ne dolazi samo do porasta nivoa resveratrola, već i drugih polifenolnih jedinjenja, što je rezultat rada imunog sistema grožđa. Isti je slučaj i sa brusnicama, kod kojih se takođe povećava nivo antioksidanasa pod uticajem UV zračenja. Tokom prerade nekih namirnica nivo antioksidansa u njima može da se smanji usled primene nekih postupaka u preradi.

Apsorpcija i bioraspoloživost flavonoida su takođe veoma bitni. Tako je kod ljudi pokazano da se katehin, čiji je jedan od značajnih izvora zeleni čaj, apsorbuje nepromenjen iz gastrointestinalnog trakta. Kod biljaka neki od flavonoida mogu da se pojave i vezani za odgovarajuće šećere. Tako se kvercetin iz crnog luka, koji je slobodan kao i onaj vezan za šećere dobro apsorbuje. Nekada se čak iste namirnice mogu razlikovati u sadržaju antioksidanasa, na šta utiču sredina i postupci prerade tih namirnica. Danas su antioksidativne osobine mnogih flavonoida i polifenolnih jedinjenja utvrđene, ali, nažalost, fiziološki značaj svih tih jedinjenja još nije dokazan.

Saznanja vezana za antioksidanse u namirnicama, njihovu antioksidativnost i sposobnosti ljudskog organizma da se izbori protiv oksidativnog stresa danas su stalni predmet istraživanja. Upravo nedostatak antioksidanasa u ishrani često može da bude razlog za razvoj nekih oboljenja. Unos antioksidanasa uz pomoć dodataka ishrani može da pomogne, ali oni nisu dostupni različitim populacionim grupama u svetu. Za razliku od toga, voće i povrće je, kao jedan od najznačajnijih izvora različitih prirodnih antioksidanasa, koji svojim sinergističkim efektom pomažu u prevenciji mnogih bolesti, veoma bitno u svakodnevnoj ishrani.

 


Slične objave

Newsletter