Sindrom policističnih jajnika (PCOS) je uobičajeno stanje koje pogađa otprilike 5-8% žena reproduktivnog uzrasta. Sindrom policističnih jajnika (PCOS) je heterogeni poremećaj, gde glavne kliničke karakteristike uključuju menstrualne nepravilnosti, hronična anovulacija, sub-fertilitet, hiperandrogenizam, hirzutizam i akne. Sindrom policističnih jajnika je najčešći endokrinološki poremećaj kod žena u reproduktivnom periodu, koji često dovodi do nemogućnosti zatrudnjivanja, ali i do ranih pobačaja u slučaju da do trudnoće dođe.

Mnoge antropometrijske i metaboličke abnormalnosti PCOS-a se preklapaju sa komponentama metaboličkog sindroma, grupom lipidnih i nelipidnih faktora rizika koji determinešu povećani rizik za koronarnu bolest srca i dijabetes melitus tipa 2. Po tome dolazimo do toga da postoji mnogo preklapanja između sindroma policističnih jajnika (PCOS) i metaboličkog sindroma.

Patogena veza između metaboličkog sindroma i PCOS je najverovatnije insulinska rezistencija. Stoga, prisustvo metaboličkog sindroma u PCOS-u ukazuje na veći stepen insulinske rezistencije u poređenju sa PCOS-om bez metaboličkog sindroma. Gojaznost, aterogena dislipidemija, hipertenzija, poremećena glukoza natašte/poremećena tolerancija glukoze i vaskularne abnormalnosti su uobičajene metaboličke abnormalnosti prisutne kod PCOS. Dokazano je da je modifikacija životnog stila korist, a farmakološka terapija agensima koji senzibiliziraju insulin ima potencijalnu korist u lečenju metaboličkog sindroma kod žena sa PCOS.

Lečenje sindroma policističnih jajnika

Kao što je klinička slika kod pacijentkinja raznovrsna  tako su i pristupi lečenju policističnog sindroma različiti i individualni. Pošto su policistični jajnici povezani sa brojnim metaboličkim poremećajima svakako je preporuka smanjenje telesne težine, povećanje fizičke aktivnosti, prestanak pušenja i primena preparata koji klinički dokazano smanjuju simptome policističnih jajnika i insulinske rezistencije. Koriste se različite vrste farmakološke terapije/lekovi za povišen pritisak, antidijabetici – najčešće metformin, statini zbog LDL holesterola. Suplementacija je takođe značajna i dokazane efikasnosti. To je najčešće kombinacija mio-inozitola i folne kiseline.

Šta je mio-inozitol i zašto je efikasan alat za povećanje plodnosti?

Inozitol se često naziva vitaminom B8, iako postoje kontroverze o tome da li se zvanično kvalifikuje kao vitamin B. Mio-inozitol (MI) i d-hiro-inozitol (DCI) su dva oblika inozitola o kojima se često raspravlja u vezi sa plodnošću. MI je posebno važan za sazrevanje jajne ćelije, kvalitet jajne ćelije i folikularne tečnosti. U stvari, MI je uključen u proces koji se zove „signalizacija na putu fosfoinozitida“ i igra ključnu ulogu u oplodnji jajne ćelije. Pokazalo se da su MI i DCI često van ravnoteže kod žena koje se bore sa PCOS-om ili neplodnošću.

U slučaju PCOS-a, pokazalo se da MI pomaže u poboljšanju osetljivosti na insulin i pomaže u postizanju optimalnije čiste telesne mase. Kao dodatni bonus, pokazalo se da MI pomaže u modulaciji aktivnosti folikul stimulirajućeg hormona (FSH) koja je neophodna i za regulaciju hormona i za ciklus oslobađanja jajeta. Ovo su kritična razmatranja kada se želi optimizovati opšte zdravlje i plodnost.

Mio-inozitol i osetljivost na insulin

MI i DCI se nalaze u celom ljudskom telu na različitim nivoima u zavisnosti od vrste ćelija i tkiva. Neravnoteža u MI i DCI u telu može dovesti do poremećaja metabolizma šećera. Kao što je objavljeno u Međunarodnom časopisu za endokrinologiju 2016: „MI i DCI su izomerni oblici inozitola za koje je utvrđeno da imaju svojstva slična insulinu, delujući kao drugi glasnici u intracelularnom putu insulina; oba ova molekula su uključena u povećanje insulinske osetljivosti različitih tkiva kako bi se poboljšale metaboličke i ovulatorne funkcije. Suplementacija sa MI tokom trudnoće može pomoći u poboljšanju parametara šećera u krvi, kao i pomoći kod gestacionog dijabetesa. A za mnoge pacijente, suplementacija MI takođe daje dodatni bonus snižavanja nivoa androgena (na primer, testosterona), čime se smanjuju akne i višak dlaka na telu.   

U naučnoj studiji iz 2014. istraživači su spekulisali: „...da pacijenti sa sindromom policističnih jajnika (PCOS) koji imaju hiperinsulinemiju, imaju pojačanu epimerizaciju (konverzija) MI u DCI u jajniku, što dovodi do nedostatka MI koji narušava signalizaciju FSH, što dovodi do smanjenog broja oocita.” Oni su tu hipotezu testirali studijom na 20 pacijenata sa PCOS-om i 20 zdravih žena i merili su nivoe MI i DCI u njihovoj folikularnoj tečnosti. Istraživači su u ovoj studiji zaključili da je odnos MI-DCI u folikularnoj tečnosti opao sa 100:1 kod zdravih učesnika na 0,2:1 kod pacijenata sa PCOS-om koji su dodatno pokazivali značajno više nivoe insulinske rezistencije, hiperinsulinemije i luteinizirajućeg hormona. Ovo ukazuje na koncept da bi suplementacija MI (2g - 4g) mogla pomoći u regulisanju ove neravnoteže kod osoba sa PCOS.

Naučni izveštaj iz 2015. dalje je istraživao šta se dešava u jajnicima kada su PCOS i insulinska rezistencija prisutni u telu. Istraživači su postavili hipotezu i potom pokazali da čak i kada druga tkiva u telu pokazuju insulinsku rezistenciju, jajnik ne pokazuje insulinsku rezistenciju. Istraživači su primetili da jajnik ima sposobnost da konvertuje MI u DCI, i da žene sa PCOS povećavaju konverziju MI u DCI kako bi se izborile sa neravnotežom šećera. Ovo na kraju dovodi do hiperprodukcije DCI i iscrpljivanja MI kod žena sa PCOS, stanje koje su istraživači označili kao „DCI paradoks“.

 Mio-inozitol kao ključna podrška plodnosti i trudnoći

Mio-inozitol (MI) predstavlja bezbedno jedinjenje što se pokazalo korisnim u pitanjima vezanim za plodnost i trudnoću. U stvari, MI učestvuju u nekoliko signalnih procesa, uključujući puteve insulina i gonadotropina, i, stoga, verovatno je da pozitivno utiče na plodnost. Konkretno, nekoliko kliničkih ispitivanja pokazuje da njegova primena može ima terapeutski efekat kod neplodnih žena, te da može biti koristan i kao preventivni tretman tokom trudnoće. Posebno, MI može sprečiti nastanak defekata neuralne cevi i pojavu gestacionog dijabetes melitusa, promovišući trudnoću bez problema. Zbog bezbednosti i efikasnost mio-inozitola, takav tretman takođe može zameniti nekoliko farmaceutskih proizvoda, koji su kontraindikovana u trudnoći.

Zašto je folna kiselina važna pre i tokom trudnoće?

U ranom fetalnom razvoju folna kiselina pomaže u formiranju neuralne cevi. Folna kiselina je veoma važna jer može pomoći u sprečavanju nekih velikih urođenih mana bebinog mozga (anencefalija) i kičme (spina bifida). Neuralna cev formira rani mozak i kičmu. Bitno je i to da smo mi populacija koja ima deficit folne kiseline.

Šta ćemo sad?

Gyinos, pakovanje 15 kesica – proizvod kompanije  New Med doo  sadrži 2g mio inozitola i 200 µg folne kiseline u kesicama, koje se koriste 2 puta dnevno razmućene u čaši vode, prijatnog ukusa. Gynos sastavom i dejstvom  podržava medicinu zasnovanu na dokazima.


Slične objave

Newsletter