Ko god je nekad imao infekciju uha zna koliko neprijatna pa čak i bolna može biti.
Plivačko uho je jedna vrsta infekcija uha koja zahvata spoljašnji ušni kanal (otitis externa) i najčešće nastaje zadržavanjem vode u uhu što pogoduje razvoju mikroorganizama (najčešće bakterija) i posledično nastanku infekcije.

Plivačko uho, odnosno infekcija spoljašnjeg uha se češće javlja kod osoba koje provode dosta vremena u vodi, kupanju i plivanju pa je iz tog razloga ovaj problem učestaliji tokom letnje sezone. Ova infekcija se može javiti i nakon regularne toalete tuširanjem i kupanjem ili čačkanjem ušiju štapićima za uši. Suviše agresivno čišćenje ušiju štapićima za uši, prstima ili guranje nekih oštrih predmeta u uho (čest primer u praksi je da ljudi ključevima, ukosnicama, šibicama čačkaju i svrbe uho) dovodi do sitnih oštećenja kože u ušnom kanalu i povećava mogućnost stvaranja infekcije. Kod osoba kod kojih se prekomerno luči cerumen (ušna mast) i teško se izbacuje prirodnim putem dolazi do sabijanja ušne masti koja isto može dovesti do infekcije spoljašnjeg uha.  Veći rizik od razvoja infekciju spoljašnjeg uha imaju deca jer imaju mnogo uže ušne kanale, a problem se često javlja i kod odraslih.  

Kako prepoznati simptome

Plivačko uho, odnosno upala spoljašnjeg uha obično započinje blagim simptomima kao što su svrab, neprijatnost i blago crvenilo u ušnom kanalu, a ponekad se može javiti i iscedak koji je u početnoj fazi providan i bez mirisa. Kako infekcija napreduje javljaju se izraženiji simptomi  pa je svrab i crvenilo mnogo intenzivnije, bol je jači, a iscedak je obilniji, javlja se otok a zvukovi se čuju kao da su prigušeni. Ako se infekcija spoljašnjeg uha ne leči može dovesti do ozbiljnih komplikacija i gubitka sluha.

Prirodna odbrana uha

Ušni kanal ima prirodnu zaštitu koja ga štiti od razvoja infekcija. Lučenjem sitnih žlezda smeštenih između spoljašnjeg i unutrašnjeg uha nastaje cerumen koji ima antimikrobna svojstva i ima ulogu zaštite od zadržavanja vode u ušnom kanalu, ali i prašine i sitnih čestica. Takođe i sama anatomska građa uha i nagib ušnog kanala omogućava lakši izlazak vode iz uha. Kod plivačkog uha infekcija nastaje jer je prirodna zaštita uha narušena i otvoren je put za prodor bakterija i razvoj infekcije.

Kako sprečiti razvoj plivačkog uha

U prevenciji razvoja infekcije spoljašnjeg uha veoma je važno uho održavati suvim. Nakon kupanja ili kvašenja uha savetuje se da se uši osuše peškirom, nežnim brisanjem spoljašnjeg dela uha, a kako bi se pomoglo da voda lakše iscuri iz ušnog kanala glava se zabaci na stranu. Važno je izbegavati plivanje u prljavoj vodi, zato obavezno treba obratiti pažnju na kvalitet vode u morima, rekama, jezerima i bazenima. Takođe, uho se može zaštiti pre ulaska u vodu proizvodima posebno formulisanim za prevenciju razvoja plivačkog uha. Važno je naglasiti pacijentima da izbegavaju čačkanje ušiju štapićima za uši i da nikako ne guraju razne predmete u uho.

Lečenje

Ukoliko dođe do razvoja infekcije veoma je važno započeti lečenje na vreme. Cilj lečenja plivačkog uha je da se zaustavi infekcija i zaleči ušni kanal. Kod pojave infekcije spoljašnjeg uha pacijent je potrebno da se javi lekaru. U najvećem broju slučajeva lekar će u zavisnosti od jačine infekcije propisati kapi za uši koje sadrže neku od kombinacija antibiotika i kortikosteroida. Najčešće se pre primene kapi za uši savetuje čišćenje ušnog kanala, koje se radi kod lekara, a koje omogućava lakšu i efikasniju primenu kapi za uši. Kako bi lečenje bilo efikasno potrebno je posavetovati pacijente da tokom korišćenja terapije izbegavaju dodatnu iritaciju uha pa se ne preporučuje plivanje i ronjenje, takođe se savetuje izbegavanje letenje avionom, nošenje slušalica, i kvašenje uha tokom tuširanja ili kupanja.

 

 


Slične objave

Newsletter