Pred nama je dug jesenji period koji je iz zdravstvenog ugla period sa učestalim infekcijama gornjih respiratornih puteva koje se najčešće manifestuju kao prehlada i upala grla. Infekcije gornjih respiratornih puteva (nos, sinusi, ždrelo, uho) su čest uzrok poseta primarnim zdravstvenim ustanovama i zbog velike učestalosti i lakog prenošenja sa osobe na osobu predstavljaju vodeći uzrok odsustvovanja iz škole i sa posla.

Na veću učestalost respiratornih infekcija ukazuju i pedijatri u čijim ordinacijama je u poslednje vreme više dece koja dolaze zbog različitih infekcija respiratornih organa.

“Jesenji period se vezuje za polazak dece u obdaništa i školu, za boravak odrasle populacije i dece u zatvorenom prostoru što pogoduje širenju infekcija respiratornih organa koje se ubrajaju u kapljične infekcije”, kaže prim. dr Radovan Lukešević, načelnik Službe za prijem bolesnika, specijalističke i konsultativne preglede u novobeogradskom Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta “Dr Vukan Čupić“.

”Infekcija respiratornih organa predstavlja infektivni sindrom i prati ga povišena telesna temperature, curenje sekreta iz nosa ili zapušeni nos, bol u grlu, tačnije upala ždrela, a ne retko i upala sinusa, ponekad i upala srednjeg uha, a to znači da je infekcija najčešće zahvatila ceo aparat gornjih disajnih puteva. Infekcija se, uglavnom lokalizuje u nekoj od šupljina koje postoje u pomenutom disajnom aparatu, a najčešće u sluznici nosa i sluznici ždrela, ali vrlo lako može da se prenese i na upalu uha, na upalu sinusa kod starije dece gde su sinusi razvijeni, a može da zahvati i upalu suznog kanala. Te lokalne upale kod male dece izazivaju infekcije, takozvani bronholitis infekciju najsitnijih disajnih puteva koji uzrokuje otežano disanje, čujno škripanje i sviranje u grudima. Najveći broj takve dece se isključivo leči simptomatski, odnosno inhalacijama određenim lekovima bronhodilatatorima ili samo fiziološkim rastvorom da bi se pomenuti sekret malo razredio i izbacio”, kaže dr Lukešević i dodaje da se u terapiji primenjuju i antipiretici.

Racionalno sa antibioticima

„U Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta “Dr Vukan Čupić” na Novom Beogradu svakodnevno, najviše noću u vreme dežurstva, a Institut je dežuran neparnim datumima u toku meseca, dolazi najveći broj dece sa povišenom temperaturom i infekcijama gornjih disajnih puteva. Tokom noćnog dežurstva takvih pacijenata je i po 100, a kod većine njih stanje nije zabrinjavajuće i može se lako rešiti u lokalnom domu zdravlja, tačnije u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. U ovoj zdravstvenoj ustanovi tercijalnog nivoa, a pretpostavka je i u ostalim, bez neophodne potrebe lekari deci ne propisuju antibiotike. Ukoliko postoji mogućnost, najpre se izvrše laboratorijska obrada pacijenta, uradi se bar osnovna laboratorijska analiza krvne slike, manja biohemija, ponekad radiografija, slikanje pluća, a po potrebi konsultuje se i otorinolaringolog i na osnovu zajedničkog mišljenja svih specijalista donosi se odluka da li je dete ozbiljno bolesno i da li može da se leči u kućnim uslovima uz upotrebu peroralnih antibiotika ili je neophodno lečenje u bolničkim uslovima upotrebom takozvane parenteralne antimikrobne terapije”, ističe dr Lukešević.

Istraživanje sprovedeno u Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta “Dr Vukan Čupić” u Službi za prijem bolesnika i specijalističke preglede pokazalo je da od 100 pregledanih samo oko 20 odsto njih je za hitan prijem, tačnije lekari smatraju da se to dete mora lečiti u bolničkim uslovima, dok se 80 odsto dece vraća kući sa odgovarajućom terapijom. Od pomenutog broja vraćenih, prema istraživanju rađenom u ovom Institutu na 1000 praćene dece tokom samo jednog meseca, samo njih 18 odsto je kao terapiju dobilo antibiotik, što znači da je najveći broj dece vraćan kući samo sa savetom za terapiju.

Sezona respiratornih infekcija

Od značaja je napomenuti da se u Srbiji evidentira povećanje pacijenata u zdravstvenim ustanovama, a to znači da je neophodno preduzeti ozbiljnije mere u cilju prevencije bolesti, ali i edukovati roditelje kako bi znali da reaguju u slučaju povišene temperature kod njihove dece ili lošeg stanja kod dece. To je neophodno obzirom da nastupa period gripa i drugih virusa koji izazivaju infekcije gornjih respiratornih organa, povremeno i donjih disajnih organa i upalu pluća.

”Najčešće su respiratorne infekcije gornjih disajnih puteva, a kod male dece najčešće su to virusne infekcije, znači one koje se uglavnom ne leče antibioticima, već samo simptomatskom terapijom i to skidanjem povišene temperature lekovima i u određenoj dozi, kontinuiranim čišćenjem nosa, jer je on najčešće zapušen, a mora se imati i strpljenje prilikom adekvatnog napajanja tečnošću (voda, čaj, sok) jer mala deca koja imaju visoku temperaturu dosta dehidriraju. Visokom temperaturom smatra se temperatura preko 39 stepeni, a tempera od 37,6 stepeni Celzijusovih povišenom temperaturom. Raspoloženo dete koje jede i pije, bez obzira na povišenu temperaturu, manje je ugroženo nego dete koje je malaksalo, pospano i duži period plače. Dete koje odbija hranu, povraća ili ima osip po telu treba što pre odvesti do pedijatra na pregled i konsultacije. Lekovi za snižavanje temperature daju se na šest do osam sati, onda kada je temperatura blizu 39 stepeni C i roditelji treba da vode računa o doziranju (lekovi se kod dece doziraju prema kilogramu telesne težine), kako bi doza leka bila efikasna. Kapi za nos i probiotici mogu se davati uz antipiretike u zavisnosti od tegoba koje dete ima, a od značaja je prvenstveno, naročito kod male dece i beba brinuti o pravilnoj higijeni i održavanju prohodnosti nosa. Najbolji način za to je ispiranje nosa obavezno pre spavanja, po potrebi i pre svakog obroka, a nikada posle i to rastvorima koji su izotonični. Preporučuje se primena sterilnog fiziološkog rastvora u pojedinačnim dozama, koje su dizajnirane tako da se mogu upotrebiti i prilikom čišćenja nosa kod beba”, kaže dr Lukešević.

Upala grla

Bol u grlu je jedan od glavnih simptoma koji najčešće ukazuje na infekciju usne duplje i ždrela. Iako se može javiti i kod ne-infektivnih stanja, gušobolja je dominantan simptom akutne upale sluznice ždrela (faringitis), upale krajnika (tonzilitis) ili upale grkljana i glasnih žica (laringitis). Ove infekcije mogu biti virusnog ili bakterijskog porekla, a kreću se u rasponu od veoma blagih do ozbiljnih infekcija koje ugrožavaju život. Virusne upale grla se najčešće izazvane rinovirusima, adenovirusima, influenca virusima, dok je kod bakterijskih infekcija najčešći izazivač streptokokna bakterija.

Kod upale grla, krajnici, ždrelo i meko nepce su izrazito crveni, otečeni a u nekim slučajevima se primećuju i beličaste mrlje gnoja (koje najčešće ukazuju na streptokoknu infekciju), limfni čvorovi na vratu su uvećani i osetljivi, a gutanje može biti otežano. Čest pratilac infekcija grla je i povišena temperatura praćena bolovima u mišićima i opštom slabosti. Infekcija grla se vrlo često povlači sama, bez lečenja, u roku od nekoliko dana, ali ako problem traje duže od nedelju dana ili se infekcije ponavljaju u kratkom vremenskom periodu potrebno je otići lekaru. Sigurna potvrda da li je u pitanju virusna ili bakterijska infekcija grla dobija se mikrobiološkom analizom brisa grla na osnovu koje se može uvesti antibiotska terapija.

 

 


Slične objave

Newsletter